Gotovo svi časopisi koji pišu o zdravlju majke i djeteta redovito se dotiču ove teme te nam se ponekad čini nametljivom i već dobro znanom. Čini nam se da već i vrapci znaju da je dojenje najbolja prehrana za novorođenče. No koliko je dojenje doista dio svakodnevice jedne rodilje kada se ispriječe raznorazne prepreke dojenju? Dijete koje je nemirno na dojci ili odbija dojku ne posiše dovoljno mlijeka pa je nezadovoljno, a majke redovito zabrinute zbog toga pa brže-bolje posežu za adptiranim pripravcima ne bi li ga nahranili. U svakom tekstu o dojenju barem je jedanput spomenuto kako se majci i djetetu mora osigurati mir i udobnost za vrijeme dojenja. Možda se čini ispraznim ili bezvrijednim jer to svi znaju, ali bitno leži u činjenici da zabrinuta majka, zbog fiziologije laktacije, ima manje mlijeka! Stoga, drage mame, u vrijeme dojenja možete si i morate bez grižnje savjesti priuštiti malo hedonizma!
Razvojem industrije adaptirani mliječni pripravci za novorođenčad su se prilično agresivno nametnuli na tržištu. Nekoliko generacija je i othranjeno na njima i može se reći da su postigli normalan razvoj, ali samo postići normalan razvoj nije dovoljno! Dojenje nije bilo trend među majkama, bilo je više iznimka nego pravilo u prehrani novorođenčeta. To se danas smatra jednim od najvećih nekontroliranih bioloških pokusa na svijetu. Prehrana djeteta isključivo na prsima održala se jedino među siromašnijima koji si nisu mogli priuštiti industrijske prerađevine mlijeka za novorođenčad. Posljednjih desetljeća brojni su istraživači dokazali da dojenje osigurava djetetu optimalnu ishranu, zaštitu od brojnih infekcija, pomaže sazrijevanju njegovog probavnog sustava, spriječava razvoj alergijskih reakcija te ima dugoročni učinak na na zdravlje djeteta poslije dojenačkog razdoblja. To je rezultiralo brojnim naporima u okvirima javno zdravstvenih institucija i potaklo ulaganja u projekte kojima je cilj poticanje dojenja ne bi li se povratili kulturi dojenja. Što je zapravo «ono nešto» što čini majčino mlijeko nedvojbeno nezamjenjivim? Znanost , naime, još nije pronikla u svaki detalj, ali danas pruža uvjerljive dokaze.
Voda je sastojak kojeg u mlijeku ima najviše pa zdravom djetetu koje siše dovoljnu količinu mlijeka najčešće nije potrebno davati dodatno tekućinu.
Glavni šečer majčinog i kravljeg mlijeka jest laktoza iako ga u sastavu majčinog mlijeka ima više. Ona se razgrađuje u crijevu na glukozu i galaktozu – sastavni dio galaktolipida nužnih za razvoj mozga. Još jedan šećer nazvan bifidus faktor sastavni je dio majčinog mlijeka i potpomaže razvoj bacila koji čuva crijeva.
Majčino je mlijeko u pogledu količine i sastava bjelančevina prilagođeno potrebama rasta i razvoja novorođenčeta. Kazein je skupina bjelančevina specifičnih za mlijeko i ima primarno hranidbenu funkciju. Izvor je aminokiselina, kalcija i fosfata. Kazein kravljeg mlijeka taloži se u želucu u grublje flokule pa je teže probavljiv za razliku od kazeina majčnog mlijeka koji precipitira u fine flukule i svojim kvalitetama omogućuje probavnom sustavu novorođenčeta da se postupno prilagodi na prehranu. Na taj je način manja učestalost novorođenačkih grčeva kod djece hranjene isključivo na prsima. Proteini sirutke majčinog mlijeka sadržavaju obilje sekretnog imunoglobulina A koji štiti novorođenče od infekcije. Budući da taj novorođeni organizam još uvijek nema razvijen vlastiti imunoški sustav ne smije mu se ni u kom slučaju uskratiti ovaj vrijedan izvor zaštite. Sirutka je nadalje bogata proteinima koji služe kao nosači raličitih minerala i vitamina zbog čega djetetu na prsima najčešće ne teba dodavati željezo, cink i većinu vitamina.
Mast je najvažniji izvor energije za novorođenče. Sastav majčinog mlijeka nije isti na početku i na kraju podoja pa je bitno da novorođenče barem jednu dojku posiše do kraja. Majčino mlijeko na kraju podoja bogatije je masnim kiselinama koje stvaraju osjećaj sitosti i neophodne su za pravilan razvoj novorođenčeta. Stoga, ako novorođenče pustimo da posiše jednu dojku do kraja prije nego mu ponudimo drugu ono će u svoj mali organizam unijeti puni spektar potrebitih tvari. Osim toga, zamijetit će osjećaj sitosti i posisati upravo onoliko koliko mu treba, a da pri tome ne preoptereti želudac. Upravo tu leži osnova pravilne prehrane kasnije u životu. Nespecifična lipaza je enzim koji je također sastojak majčinog mlijeka, a omogućuje potpunije iskorištavanje masti pa se tako mast iz majčinog mlijeka gotovo u potpunosti iskorištava za razliku od nadomjesnih pripravaka.
Postoji još nebrojen niz biokemijskih sastojaka u majčinom mlijeku koji ga čine probaljivijim, potpunijim i neizostavnim. U ranom dojenačkom razvoju kada je rast i razvoj u svom najvećem zamahu, treba djetetu pružiti ne samo dobro, nego najbolje. Djete hranjeno na prsima često ima nešto manji mjesečni porast tjelesne težine nego djete hranjeno umjetnom prehranom ili kravljim mlijekom, ali je u svoj organizam unijelo puni spektar potrebitih tvari što je daleko bitnije.
med. Nikica Ljubas
prof. dr. sc. Josip Đelmiš
