U drugoj polovici trudnoće može se razviti trajno stanje povišenog tlaka, što nazivamo hipertenzija inducirana trudnoćom. Ona se može pojaviti u nekoliko oblika: hipertenzija, preeklampsija i eklampsija. Kod najblažeg oblika, hipertenzije, prisutan je povišeni krvni tlak (iznad 140/90mmHg) i najčešće nisu prisutni nikakvi simptomi. Preeklampsiju osim povišenog krvnog tlaka obilježava pojava bjelančevina u mokraći, oticanje lica, ruku i nogu ili nagli prirast tjelesne težine, glavobolje, problemi s vidom, bol u gornjem dijelu trbuha. Kod eklampsije, najtežeg oblika koji predstavlja po život opasno stanje za majku i dijete, dolazi do konvulzija koje su slične epileptičkom napadu (kloničko-tonički grčevi cijelog tijela praćeni gubitkom svijesti i kratkotrajnim prestankom disanja).
Hipertenzija utječe na različite organe i organske sustave majke, a posebno na kardio-vaskularni i bubrežni sustav, jetru i mozak, tako da su moguće komplikacije oštećenje jetre, bubrega i krvarenje. Zbog promjena na posteljici koje su uzrokovane ovom bolešću, dijete dobiva manje hranjivih tvari i kisika, što može dovesti do zastoja u rastu djeteta, smanjene produkcije plodove vode, distresa djeteta (zbog manjka kisika) pa čak i smrti djeteta. Stanje trajno povišenog tlaka može dovesti do abrupcije posteljice (prijevremenog odizanja od insercijske površine) što može biti po život opasno stanje za majku i dijete.
Iako postoje brojne teorije o nastanku ove bolesti u trudnoći, pravi razlog još uvijek nije detektiran pa i pristup bolesti nije kauzalan, već se nastoje liječiti simptomi. Hipertenzija se liječi antihipertenzivima, a samo se neki mogu koristiti u trudnoći, jer za neke je dokazano štetno djelovanje na plod. Koristi se i magnezij-sulfat za prevenciju konvulzija. Kod težih oblika bolesti kao terapijski pristup primjenjuje se dovršenje trudnoće, jer s prekidom trudnoće postupno dolazi do nestanka bolesti. Ukoliko se radi o nedonošenoj trudnoći, može se napraviti i amniocenteza kako bi se utvrdila zrelost pluća djeteta, a po potrebi se primjenjuju lijekovi kojima se stimulira ubrzano sazrijevanje fetalnih pluća, kako bi se nedonošeno dijete lakše prilagodilo na vanjske uvjete života. Donekle se i priroda pobrinula da se nedonošena djeca kod majki koje imaju hipertenziju, rađaju sa zrelijim plućima, jer bolest utječe na njihovo ubrzano sazrijevanje.
Nakon poroda tlak se za nekoliko dana ili tjedana vraća u normalu, samostalno ili uz pomoć lijekova, što ovisi o težini bolesti. Mogućnost pojavljivanja ove bolesti u sljedećim trudnoćama postoji, rjeđe ukoliko je u prethodnoj trudnoći bio prisutan blaži oblik, a češće kod težeg oblika.
Kod pacijentica koje prije trudnoće imaju hipertenziju, u trudnoći može doći do pogoršanja bolesti prema scenariju koji je već opisan, stoga je potreban nadzor od početka trudnoće s antihipertenzivnom terapijom koja se smije uzimati.
Nataša Mihelčić Labura, specijalist ginekologije i opstetricije
Zdravko Jeleković, specijalist ginekologije i opstetricije
