Kategorija: ,
Vrijeme čitanja: 2 minute

Disleksija

disleksija

Čitanje i pisanje su nezaobilazne vještine u suvremenom svijetu, a ovladavanje ovim vještinama tijekom prvih razreda osnovne škole preduvjet je akademskog uspjeha. No, od 3 do 10% djece u školskim klupama unatoč sustavnoj poduci, trudu i želji, ne uspijeva ovladati čitanjem i pisanjem. Poremećaj čitanja i pisanja ili disleksija jedan je od najčešćih razvojnih poremećaja.

Disleksija je konstitucionalnoga podrijetla, što znači da se ne može utvrditi točan uzrok teškoćama koje se javljaju. U djece s disleksijom teškoće u razvoju tečnoga i točnog čitanja nisu odraz teškoća vida, sluha ili općih kognitivnih sposobnosti. Upravo je stoga disleksija vrlo zanimljiva  znanstvenicima. Iako postoje različite teorije o mogućim uzrocima disleksije, svi se stručnjaci slažu da je poremećaj čitanja primarno jezična teškoća. Naime, čitanje i pisanje tek su drugi modalitet kojim koristimo svoje jezične sposobnosti. Neka djeca pokazuju teškoće u „prebacivanju“ svojih sposobnosti i kapaciteta s govornoga u pisani kȏd koje je potrebno kada počinjemo ovladavati čitanjem. Kako bismo uspješno čitali potrebno je poznavati slova te ta slova bez teškoća povezivati s glasovima koje predstavljaju. Preduvjet čitanja i pisanja je sposobnost uočavanja jezičnih odsječaka od kojih se riječi sastoje (slogova i glasova). Ova se sposobnost koju zovemo fonološka svjesnost, razvija tik pred polazak u školu. Tijekom čitanja nastojimo brzo pretvarati slova u glasove, spajati glasove u riječi kojima tražimo značenje. Na taj način razumijemo tekst koji čitamo. Da bismo u tome uspjeli potreban nam je dobar kapacitet pamćenja u kojem se ove aktivnosti odvijaju. Djeca s dislesijom često imaju izvrsno dugoročno pamćenje i zavidna znanja, no kapacitet radnoga pamćenja koje podupire procese fonološke svjesnosti i pretvaranja vizualnih u zvučne simbole često im je sužen.

Djeca s disleksijom čitaju sporo, uz puno pogrešaka. Posljedično, razumijevanje pročitanoga je narušeno pa djeca s disleksijom imaju velike poteškoće kada je potrebno učiti čitanjem, primjerice pri učenju povijesti i sličnih predmeta gdje je potrebno iščitavati tekst i pamtiti činjenice. Čitanje lektira osobito je teško jer se čak i ona djeca koja djelomično ovladaju tehnikom čitanja lako umaraju, a pri tome je čitanje još teže i neuspješnije. Uz disleksiju se ponekad javlja i disgrafija, odnosno poremećaj pisanja. Djeca s disleksijom često ispuštaju slova ili slogove te imaju teškoća u strukturiranju teksta zbog čega je pisanje sastavaka i eseja osobit izazov.

Iako je poremećaj čitanja i pisanja jedan od najčešćih razvojnih poremećaja, a sam pojam disleksija se često spominje u medijima, svijest o teškoćama koje imaju djeca s disleksijom te programi pomoći još su uvijek  nedovoljno razvijeni. Disleksija je poremećaj koji ne nestaje, ali uz logopedsku terapiju te sustav podrške djeca s disleksijom uspješno nadilaze svoje teškoće i ostvaruju se u suvremenom svijetu u kojem pisana riječ „vreba“ na svakom koraku.

Maja Kelić, prof. logoped

www.hud.hr

Sharing is caring

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email

Možda će vas zanimati: