Od rođenja do 2. godine
- potičite bebu da proizvodi samoglasnike, tj da proizvodi konsonante i vokale te da ih spaja pa tako dobivamo “m” i “a”-“ma”; “t” i “a”-“ta”;”p” i “a”-“pa”…
- potičite pokušaje uspostavljanja očnog kontakta koji je povezan s govorom te imitaciju vokalizacije koristeći različite uzorke i emfraze. Kao primjer možemo navesti povisivanje tona glasa kako bismo indicirali pitanje
- oponašajte smijeh djeteta i facijalnu ekspresiju (izraze lica)
- učite svoje dijete da oponaša radnje, primjerice pljeskanje rukama, stišćući usne kao da dajemo poljupce
- govorite djetetu kada ga kupate, hranite i odijevate. Govorite što radite, kuda idete, što ćete raditi kada dođete na to mjesto i koga i što ćete vidjeti
- učite dijete prepoznavati boje
- učite ga prebrojati neke stvari
- koristite geste kao da mašete “pa-pa”
- potičite onomatopeje, primjerice izgovorite “vau-vau” i pokažite sliku psa, “mijau” – pokažite sliku mačke…, tako radite na audio-vizualnoj percepciji (glas-oko)
- potičite pokušaj komunikacije
- čitajte djetetu. Katkad čitanje samo opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici), tako da te slike prate pisane riječi. Birajte knjige koje su pune boja, sa što većim slikama te koje nemaju puno detalja. Pitajte dijete “Što je ovo?” te ga potičite da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi
Od 2. do 4 godine
- koristite “dobar govor”, koji je čist i razgovijetan te služite djetetu kao model
- ponavljajte što je vaše dijete reklo, tako da ono shvati da ste ga razumjeli. Obraćajte pažnju na to što je dijete izgovorilo, primjerice “Želiš li sok?”, “Imam soka. Imam soka od jabuke”, “Želiš li sok od jabuke?”
- koristite “baby talk” samo onda kada želite prenijeti poruku da se nešto radi i ako je riječ popraćena rječju za odrasle, primjerice “Mi ćemo sada večerati. Želiš li i ti papati?”
- napravite malu bilježnicu s poznatim i najdražim riječima te ih popratite izrezanim slikama. Grupirajte ih u kategorije kao što su stvari koje se odnose na jelo, neke aktivnosti, životinje….
- šalite se, budite kreativni pa primjerice zalijepite sliku psa, a ispod nje zalijepite kotač bicikla pa pitajte što ne valja sa slikom, kako ćete je popraviti? Prebrojite stvari koje su vidljive na slici, ako ih ima više
- pomozite djetetu da razumije i da pita. Igrajte igre “da” i “ne”. Pitajte dijete “Jesi li ti dječak?”, “Jesi li ti Marko”, “Mogu li svinje letjeti?”.Potičite dijete da stvara pitanja pokušavajući vas prevariti
- pitajte dijete pitanja koja zahtijevaju izbor, primjerice “Želiš li jabuku ili breskvu?”, “Želiš li obući svoju crvenu ili plavu košulju?”
- proširujte vokabular djeteta, što uključuje i imenovanje dijelova tijela te identificiranje što se radi s određenim dijelom, primjerice “To je moj nos. S njim mogu mirisati cvijeće, kolače, kokice i sapun.”
- pjevajte jednostavne pjesmice i recitirajte ih tako da se osvijesti ritam i uzorak govora
- učite dijete da smješta poznate stvari u kategorije. Neka dijete izdvoji neku stvar i kaže kako se zove i kako se koristi, primjerice “To je moja lopta. Ja se s njom loptam i igram nogomet.”
- koristite fotografije poznatih ljudi i mjesta te pomoću njih zajedno prepričajte što se dogodilo ili čak izmislite novu priču
Od 4. do 6. godine
- kada vaše dijete počinje razgovor (konverzaciju), posvetite mu punu pažnju
- pazite da dijete obrati pažnju i prije nego vi progovorite
- potičite sve pokušaje da se govori. Pokažite da razumijete riječ ili frazu
- pauzirajte poslije govora. Tako dijete ima priliku nastaviti konverzaciju
- nastavite raditi na proširivanju vokabulara. Predstavite novu riječ te ponudite definiciju te riječi ili je upotrijebite u kontekstu koji je lagano razumljiv
- razgovarajte o vremenskim i prostornim odnosima: prvi – srednji – zadnji, lijevo – desno te o suprotnostima: gore – dolje, upaljeno-ugašeno….
- oblikujte i objašnjavajte kategorije. Identificirajte stvari koje ne pripadaju grupi sličnih kategorija, primjerice cipela ne pripada kategoriji s jabukom i breskvom, jer se ne može jesti, nije okrugla i nije voće. Time pokazujete djetetu dvije suprotnosti tako da dijete može reći zašto ne spadaju u istu kategoriju
- pomažite djetetu da prati dvije do tri upute: “Idi u sobu i donesi mi svoju knjigu.”
- potičite dijete da samo daje upute. Slijedite ih tako da vam on/ona može objasniti primjerice kako da se izgradi toranj od lego-kockica.
- igrajte se obitelji objašnjavajući uloge u obitelji s pretvaranjem da ste vi dijete. Razgovarajte o stanovanju, kući, sobama i namjenama
- televizija katkad može biti korisna. Razgovarajte dok s djetetom gledate televiziju. Pitajte ga da pokuša pogoditi što bi se sljedeće moglo dogoditi. Razgovarajte o likovima u filmu, seriji… Jesu li oni sretni ili tužni? Pitajte dijete što se dogodilo, neka vam ispriča. Možete čak i odglumiti cijelu scenu te izmisliti drukčiji kraj
- iskoristite dnevne aktivnosti, primjerice dok ste u kuhinji potičite dijete da imenuje stvari koje se tu i tada koriste. Na isti način radite i u drugim prostorijama. Diskutirajte o jelu u tanjuru, boji, okusu… Od kuda ta hrana dolazi? Da li je zdrava? Što dijete voli jesti? Što ne voli? Tko će očistiti kada se pojede? Potičite i aktivnosti u kuhinji – neka prostre stol, stavi salvete. Neka identificira, primjerice “To je moja salveta”, “To je tatina, a to mamina salveta”
- kada odlazite u kupovinu, porazgovarajte o tome što ćete kupiti, što ćete napraviti s tim, koliko toga vam je potrebno. Razgovarajte s djetetom o veličini nečega (malo – veliko), obliku (dugo – okruglo – četvrtasto) i o težini (teško – lagano)
mr.sc. Nataša Šunić, prof. logoped