Evo nekoliko prijedloga koji će olakšati roditeljima i djeci polazak u vrtić. Bilo bi dobro s djetetom prošetati oko vrtića kako bi vidjelo drugu djecu za vrijeme igre na igralištu. Vrtić će mu biti poznatiji i ako se pokažu slike unutrašnjosti i aktivnosti. Također je dobro dati do znanja da će u vrtiću biti mnogo djece i da će morati dijeliti igračke te da će ga umjesto roditelja čuvati nove tete.
Savjetujem da se i s malom djecom razgovara o onome što ih očekuje, pomoću dječjeg jezika. Često zaboravljamo da iako imaju slabo razvijen govor, mogu vrlo dobro razumjeti što se oko njih događa pomoću govora tijela te tona glasa. Rečenica poput:”Maja ići u vrtić. Maja se igrati”, uz vedar ton i veselo gestikuliranje rukama i jednogodišnjaku će dati do znanja da ga očekuje nešto zabavno i veselo te da nema razloga za strah.
Kod veće djece može se reći nešto poput: “Vrtić je posebno, zabavno mjesto za igru -samo za djecu”. Takva rečenica će kod djeteta pobuditi znatiželju i želju za istraživanjem.
Prvi dani u vrtiću
Ako je ikako moguće prva dva do tri dana bilo bi dobro da roditelji budu neka vrsta posrednika između odgajatelja i druge djece jer će na taj način olakšati upoznavanje.
Sljedećih dva do tri dana, roditelji su i dalje budu prisutni, ali više postrani kako bi se dijete samo uključilo u aktivnosti. Naravno, to sve ovisi od djeteta do djeteta. Nekima treba duže, a nekima kraće razdoblje da se prilagode novoj situaciji i okolini.
Kada je provotno uključivanje u grupu završeno, roditelji mogu ostaviti dijete na par minuta. Ono što je važno naglasiti je da se nikada ne smiju iskradati. To kod djece izaziva osjećaj nesigurnosti i strah jer nikada ne znaju kada će biti napušteni.
Prije nego napuste prostoriju bilo bi dobro da to najave:”Tata mora na WC. Čim sam gotov, dođem” ili “Mama mora ići raditi kako bi dobila novce za tvoj autić. Čim završim, dođem po tebe”. Djeca nemaju razvijen pojam o vremenu. Njima odlazak roditelja na posao može biti jednako dug kao i odlazak na toalet. Cijeli taj proces bi bilo dobro ponoviti nekoliko dana kako bi dijete shvatilo da kada roditelji na odlasku kažu da će se vratiti po njega – govore istinu.
Nakon aktivnog uključivanja djeteta u grupu, odvajanje bi trebalo biti kratko uz poticanje na neku aktivnost. “Da li bi mi mogla nacrtati neku posebnu sliku pa mi je pokaži kada se vratim”.
Nakon povratka kući, s onima koji idu u jaslice, bilo bi dobro veselo pričati o odgojiteljima, zanimljivim aktivostima i igračkama. Većoj djeci se može reći da roditelji moraju raditi i ne mogu ih voditi na posao, ali zato će biti na tom posebnom mjestu koje je puno zabave.
Bitno je samo znati s djecom pravilno prokomunicirati što ih očekuje. Tada će prilagodba i polazak u vrtić biti puno lakši jer će roditelji kroz razgovor i igru pripremiti svog mališana na veliku promjenu zvanu vrtić.
Iva Brčić mag. soc./fil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju, praktičar rada s asocijativnim kartama i Happiest Baby edukatorica. Već godinama provodi edukacije o baby handlingu, odgoju, nenasilnoj komunikaciji s djecom i prevenciji obiteljskog nasilja nad djecom. Kroz udrugu provodi i radionice Stop bullyingu koje su namjenjene djeci. Iva je osmislila i program za buduće majke – Holističko majčinstvo. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija i ovisnosti o novim tehnologijama. Iva vodi udrugu Najsretnija beba Hrvatska koja provodi program The Happiest Baby koji je pokrenuo dr. Harvey Karp.
