prim. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
Žuticu karakterizira žuta boja kože i sluznica koja nastaje uslijed povišenja bilirubina u organizmu. Pri spomenu žutice pa i u djece, većina ljudi odmah pomisili na zaraznu žuticu. Ipak, infekcije nisu najčešći uzrok žutice u djece, drugi razlozi prednjače, a postoje čak i bezazleni oblici koji spontano prolaze.
Inače, bilirubin je normalni produkt organizma koji nastaje razgradnjom krvnih stanica, prerađuje se u jetri, izlučuje putem žuči u crijevo, a dijelom i putem mokraće. Stoga utječe na obojenost stolice i mokraće. Za održanje normalnih razina bilirubina u krvi bitna je ravnoteža između procesa stvaranja, prerade u jetri i izlučivanja. Ukoliko je bilo koji od tih procesa poremećen dolazi do povišenja bilirubina i žutice.
Postoji razdobolje u životu kada je žutica uobičajena pojava koja predstavlja fiziološko zbivanje. To je žutica novorođenčeta. Ona nastaje zbog prirodnog porasta bilirubina u ranoj dobi; nije zarazna, nije bolest i dok su vrijednosti bilirubina u okvirima za koje znamo da su fiziološki ne treba je liječiti, jer će spontano i bez posljedica proći. Razlog toj žutici je pojačano stvaranje bilirubina u toj dobi, a istovremeno sporija obrada u jetri zbog nezrelosti. Javlja se u 50-70% donošene i čak 80% nedonošene novorođenčadi. Tu fiziološku pojavu žutice moramo razgraničiti od patološke žutice novorođenčeta koja je ipak rjeđa. Patološka žutica u toj dobi je ona koja se javi jako rano (već u prva 24 sata) ili predugo traje (u pravilu preko 2 tjedna) ili su previsoke vrijednosti bilirubina. Veću sklonost patološkoj žutici imaju djeca koja su prijevremeno rođena, male porođajne mase, koja su pretrpjela traumatski porođaj, kao i djeca majki koje imaju dijabetes. Također nepodudarnost Rh faktora i krvne grupe majke i djeteta dodatni je rizični faktor za patološku žuticu. U rodilištu se uvijek prati pojava žutice i ocjenjuje njezina težina i uzrok. Ovisno o starosti novorođenčeta i visini bilirubina procjenjuje se potreba za terapijskim snižavanjem bilirubina i daljom dijagnostičkom obradom. Naime, jako visoke razine bilirubina (kada se približavaju 400 umol/l) mogu ugroziti zdravlje djeteta i ostaviti dugoročne posljedice, prije svega na mozak, tj. psihomotorni razvoj. To je jedan od razloga zašto novorođenčad ostaju u rodilištu barem 3 dana pa i kada su potpuno zdrava. U slučaju porasta bilirubina do kritičnih vrijednosti primjenjuje se fototerapija (terapija svjetlom), a ponekad i izmjena krvi.
Po izlasku iz rodilišta često se susrećemo s produljenom žuticom. Srećom, u toj dobi najčešće se radi o laktacijskoj žutici (u djeteta na prehrani majčinim mlijekom). Takva žutica je bezazlena, a nastaje jer neke tvari iz mlijeka mogu podržavati sporiju razgradnju bilirubina. Može trajati čak i do 2 mjeseca. Napominjem, da to nikako nije razlog da se prestane dojiti ili prekida dojenje. Naime, majčino mlijeko je najbolja hrana, a laktacijska žutica sama spontano prolazi i ničim ne remeti zdravlje djeteta (vrijednosti bilirubina nikada nisu ugrožavajuće visoke). Ipak u ranoj dojenačkoj dobi moramo biti oprezni da ne propustimo žuticu koja je posljedica nekih ozbiljnih uzroka koje je potrebno hitno liječiti. To su moguće infekcije (prije svega mokraćne, ali i druge), prekomjerni raspad crvenih krvnih stanica (hemolitične anemije), bolest jetre ili smetnje u protoku žuči. Stoga, ako roditelji uoče da je dijete dugo žuto (preko 2 tjedna) ili sve žuće, potrebno je javiti se liječniku kako bi procijenio ima li temelja za dijagnostičku obradu. Pedijatar će uvijek tragati za znacima koji upućuju na mogući patološki uzrok: orijentirati se o tome kako dijete napreduje na tjelesnoj masi, ima li temperaturu, da li je zadovoljno, informirati se o boji mokraće i stolice. Tamna mokraća i svjetla stolica uvijek govore za patološke razloge žutice, tj. posljedica su smetnje u protoku žuči na bilo kojem nivou od jetrene stanice do utoka u crijevo. U slučaju takve situacije nužna je hitna i bolnička obrada da se ne zakasni s dijagnostikom nekih ozbiljnih stanja.
Svaka ponovna pojava žutice u dojenaštvu nakon što je fiziološka žutica jednom prošla te svaka pojava žutice u starije djece i odraslih zahtijeva dijagnostičku obradu, tada prije svega u smjeru infektivnih bolesti, ali i kroničnih bolesti jetre i žučnih puteva. Druga mogućnost je da se radi o žutici zbog hemolitičke anemije, tj. kada nastaje previše bilirubina zbog prevelikog raspada krvnih stanica. Terapija je prije svega ovisna o uzrocima koji se otkriju dijagnostičkom obradom, tako da je najvažnije iskristalizirati uzrok žutice.
Stanje koje sliči žutici, a nije žutica nastaje kod velikog unosa hrane koja je bogata beta karotenom (mrkva, naranče, mandarine…). Tada je žućkasta samo koža, no nisu žute sluznice (primjerice bjeloočnice), niti je povišen bilirubin u krvi. To stanje nije zabrinjavajuće i ne treba liječiti.
prim. Alemka Jaklin Kekez,
specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije
