Život s djecom nije poput onog na reklami za omekšivač rublja. Znate na što mislim: savršeno sređena kuća, sunce dopire kroz blještavo čiste prozore svojim nježno žutim zrakama, nasmiješena mama peče palačinke za doručak u 7 ujutro i pri tom vadi veš, a tata se potpuno odmoran i bez podočnjaka sprema se za posao. Djeca veselo u svojim hranilicama čekaju na čašu mlijeka, tata ljubi mamu na izlasku, oni mu mašu i tako im započinje dan. O ne, definitivno nije tako.
Imati djecu je sve samo ne reklama za omekšivač (osim možda neki dio kad se klinac od glave do pete zaprlja u blatu). Sreća i radost koju ćete od djece dobiti ne mogu se kupiti novcem, ali imaju svoju cijenu, itekako. Način plaćanja je obično bol u leđima ili kava nakon neprospavane noći (i znam, ni na kraju pameti ti nisu palačinke). Ok, sve zaboravimo kad nam se nasmiju i pogledaju nas tim malim okicama, ali neka to ostane među nama (da, kao da oni to ne znaju).
Uglavnom, djeca će vas tjerati na neobične stvari, npr. kako preživjeti i drugu noć bez spavanja ili kako izdržati tjedan dana bez pranja kose. Dok su baš mali, izvježbat će vas koliko brzo možete izvaditi cicu ili pripremiti bočicu, u kojim vas sve pozama mogu lupati nožicama dok im mijenjate pelenu ili u kojim sve smjerovima mogu bježati s kreveta, a da ih uspijete uhvatiti (bonus bodove dobivate ako uspijete baš svaki put). Doživjet ćete mini srčani udar barem tri puta u tijeku prve godine, najvjerojatnije onda kad im prvi pokušaj okretanja bude baš na prematalici ili kad iščupaju špricu iz fiziološke dok im pokušavate nakapati nosić, ali bit će još iznenađenja.
Kad propužu, djeca vas tjeraju da podove brišete toliko puta na dan da vam se kantu vjerojatno ne da ni spremati na mjesto, već je logičnije da stoji na podu kupaone ili u kadi.
Kad se nauče ponekad i samostalno poigrati, umjesto jedva dočekane kave koju bi možda sad uspjeli popiti u miru (cca 5 minuta), u roku tih 5 minuta dižete se 17 puta provjeriti zašto je tišina. I da, tišina ponekad (najčešće) znači da rade gluposti.
Kad prohodaju, možete konačno u šetnje bez kolica, ali računajte da će vjerojatno napuniti pelenu taman pri izlasku iz zgrade (a tek nedavno ste usavršili premotavanje u kolicima); nema veze – vratit ćete se da ih presvučete, za 2 minute će pasti u blato i za nekih 5 minuta vas tražiti da ih nosite. Kad dođete kući slijedi detaljno kupanje, jedan po jedan, jer ste se sjetili da se niste otuširali od prekjučer. Suđe ste uspjeli oprati oko podne, a prozore ćete sigurno oprati sutra, samo se trebate sjetiti.
Isto tako djeca obožavaju odlučiti da u srijedu baš ne vole ono što je za ručak, a što su obožavali još recimo u utorak ujutro. Ali vi već imate asa u rukavu, jer ste se usavršili.
E sad kad sve to usavršite, onda kreću nove faze. Nauče slagati legiće pa sad možete u gluho doba noći zagaziti na legić umjesto na šuškalicu. Nauče koristiti pribor za jelo sami pa vi naučite brzinski farbati zidove.
Nauče brdo novih riječi, između ostalog i ‘Ne’ i koriste ga jako često.
Onda nauče još novih riječi, odnosno nauče baš lijepo pričati, pa vam baš lijepo i gramatički točno znaju reći ‘Mama ja to ne bih’. Muzika za uši, definitivno.
Ali zato, kad nauče reći ‘Molim te’, tad ste kupljeni. Tečaj baš i nije povoljan, jer od tad pa prilično dugo u budućnost, na svako slatko ‘Molim te’ odgovarat ćete s ‘Može’. Može još jedna lizalica? Ne može zlato, pojela si već dvije. A molim te. Ma evo, evo ti još 7 lizalica i krokić i pusa, zlato malo slatko. Mogu pogledati još samo jedan crtić? Mislim da je dosta crtića, idemo papati. A molim te. Ok, ljubavi draga, pokaži mami koji ćeš, ručak se ionako još hladi. I tako u nedogled.
Nećemo o šaranju po zidovima, umivanju u psećoj posudici s vodom i guranju plastelina u ključanice. To su amaterske stvari koje svaki roditelj nauči usput. I to je samo zato što vam je trebalo čak 3 sekunde da dođete iz kuhinje u sobu, a dijete vas na te načine pokušava naučiti da se stvorite u 2 sekunde. Ali, znate za drugi put.
Kad ih uspavate i ljubite u potiljak i mirišete im najslađe nožice, u tom trenu baš vole promjeniti pozu, pa vas malim slatkim stopalom udariti u oko ili nos, ali zaspete mirni jer ste danas puno toga naučili od djeteta, a i ono od vas.
I sutra ispočetka. Vjerojatno opet bez palačinki u 7, ali dok svi dajemo sve od sebe, super je!
Ne, život s djecom nije kao u reklami. Život s djecom je 10 puta zabavniji od reklame! I svi se za njihove nestašluke tješimo da će proći. Sve će proći.
A što kada prođe? To ti nitko ne kaže.
Kad prođe, sjećaš se kako si se brinuo ili brinula oko ničeg, a vrijeme ne možeš vratiti. Zato neka nama neopranih prozora i palačinki u 10, dva puta mjesečno. To znači da smo se duže mazili, a ne da nam je život lošiji od onog u reklami.
Ivona Vranaričić
