Polazak u vrtić predstavlja veliku promjenu u životu djeteta i čitave obitelji, novo poglavlje u kojem se dijete možda prvi put odvaja na dulje vrijeme od roditelja, susreće s brojnim novim ljudima, novim prostorom, situacijama…
Polazak u vrtić istovremeno je velika promjena i za cijelu obitelj, koja može izazvati i radost i strah. Roditelj može s ponosom gledati svoje dijete kako se „otiskuje u svijet“, radovati se ponovnom povratku na posao, tome da će imati nešto više vremena za sebe, no nerijetko će to biti praćeno i zebnjom, pitanjima: „Kako će se moje dijete snaći, hoće li tete prepoznati kad je tužno, gladno, hoće li znati tražiti što mu treba … „
Kako bi se polazak u vrtić djetetu i obitelji učinio što ugodnijim, stručna služba vrtića, koja se najčešće sastoji od pedagoga, psihologa, glavne sestre i defektologa, nastoji pri upoznavanju roditeljima dati što više informacija o raznim aspektima života u vrtiću. Pri upisu također se vrši intervju koji ima za cilj prikupljanje što većeg broja bitnih informacija o djetetu, njegovom dosadašnjem razvoju i navikama te obitelji kao cjelini, što kasnije olakšava razumijevanje ponašanja i reakcija djeteta. To je također i prilika roditeljima da postave pitanja o svemu što ih zanima – o organizaciji i programu rada s djecom, pedagoškom i psihološkom pristupu i slično.
Kako pripremiti dijete za polazak u vrtić?
Priprema djece za vrtić prije svega ovisi o razvojnoj dobi i djetetovoj osobnosti.
Cilj pripreme za vrtić je djetetu unaprijed stvoriti što jasniju predodžbu o tome što ga očekuje te učiniti vrtić privlačnim ciljem kojemu se ono može veseliti.
Najčešće starija djeca, dobi od četiri godine nadalje, imaju veću potrebu za druženjem s drugom djecom, što onda vrtić čini privlačnijim. Također postoje razlike među djecom u načinu kako najčešće reagiraju na promjene – neka djeca u prvim godinama života na većinu promjena isprva reagiraju otporom, npr. isprva odbijaju svaku novu hranu, novu osobu i sl., što može biti indikator da će na taj način pristupiti i vrtiću. Druga pak djeca lako i radosno, „bez problema“ krenu u vrtić, a reakcija uslijedi nakon nekoliko dana ili tjedana, kad shvate da je to za stalno…
Prije polaska u vrtić:
- U razgovoru upoznati dijete s promjenama koje ga očekuju, kako bi stvorilo što jasniji pojam o životu u vrtiću. Ukoliko su i roditelji sami pohađali vrtić mogu djetetu ispričati svoje uspomene iz tog razdoblja, a ujedno i razmisliti kako je sjećanje na vrtićke dane ostalo zabilježeno u njima. Jer ako roditelj ima pa makar i nesvjesno, negativan stav prema vrtiću, dijete će to osjetiti i to će se odraziti u njegovom/njezinom ponašanju.
- Stvoriti jasnu vizualnu predodžbu vrtića – gledati slike i filmove o životu djece u vrtiću, prošetati do vrtića, razgledati igralište i to ne jednom već mnogo puta.
- Igrati se „vrtića“, na igrovni način pomoći djetetu da unaprijed razvije strategije koje će mu olakšati snalaženje („Ako trebaš na WC – kako ćeš se obratiti teti da ti pomogne…“)
- Vježbati odvajanje, npr. odvesti dijete na sat/dva u neku od igraonica i – samo ukoliko dijete na to pristane! – ostaviti ga samo isprva na 10 minuta, pa na 20 itd..
- Pripremiti što će dijete ponijeti se sobom kao simboličku „poveznicu“ s roditeljskim domom (tzv. „prijelazni objekti“) – dragu igračku, sliku, slikovnicu. Priprema za vrtić Priprema za vrtić
U većini vrtića je praksa postupno „privikavanje“. Dakle, dijete prvih dana dolazi na kraće vrijeme na igranje, u prisutnosti roditelja. To razdoblje je važno kao prijelaz iz roditeljskog doma u vrtić te pruža roditeljima mogućnost upoznavanja i komunikacije s odgojiteljicama – dugo vremena će biti suradnici u odgoju djeteta i važno je da uzajamni prijenos informacija bude što potpuniji, kontakt što ugodniji.
Što nikako ne treba činiti:
Koristiti vrtić za zastrašivanje („Vidjet ćeš ti, tamo nećeš moći…“) – na bilo koji način!
„Prevariti“ dijete, npr. nastojati neopazice otići kad se ono zaigra… (bilo u igraonici, bilo ako ga ostavljate kod rodbine, prijatelja…). To kod djeteta za posljedicu može imati gubitak povjerenja zbog kojeg se više neće opustiti u igri, već stalno biti na oprezu i kasnije otežati prilagodbu na vrtić. Ako dijete mora negdje ostati bez roditelja, onda je važno da se roditelj oprosti od njega, kaže mu/joj kad će doći i onda se toga i drži. Djetetov plač i pobuna su prirodne emocionalne reakcije i valja ih kao takve i prihvatiti (pa i kad se nama kida srce što ih moramo ostaviti), a ne pokušati ih izbjeći zataškavanjem i neiskrenošću. Osnovne potrebe djeteta su potreba za sigurnošću i ljubavlju. Ništa ne poljulja dječji svijet više od roditelja koji ne daje jasne poruke, ne drži riječ. Priprema za vrtić
Ukratko – priprema za vrtić unosi vrtić u život djeteta i obitelji znatno prije negoli što dijete zaista krene. Vrtić se uz dobru pripremu počinje doživljavati kao nešto poznato i blisko, što će olakšati prijelaz u trenutku kad dijete krene u to novo poglavlje svojeg života.
mr.spec. Melita Stipančić, klinički psiholog
