Kategorija: ,
Vrijeme čitanja: 4 minute

Priprema za vrtić

priprema za vrtić

Polazak u vrtić predstavlja veliku promjenu u životu djeteta i čitave obitelji, novo poglavlje u kojem se dijete možda prvi put odvaja na dulje vrijeme od roditelja, susreće s brojnim novim ljudima, novim prostorom, situacijama…

Polazak u vrtić istovremeno je velika promjena i za cijelu obitelj, koja može izazvati i radost i strah. Roditelj može s ponosom gledati svoje dijete kako se „otiskuje u svijet“, radovati se ponovnom povratku na posao, tome da će imati nešto više vremena za sebe, no nerijetko će to biti praćeno i zebnjom, pitanjima: „Kako će se moje dijete snaći, hoće li tete prepoznati kad je tužno, gladno, hoće li znati tražiti što mu treba … „

Kako bi se polazak u vrtić djetetu i obitelji učinio što ugodnijim, stručna služba vrtića, koja se najčešće sastoji od pedagoga, psihologa, glavne sestre i defektologa, nastoji pri upoznavanju roditeljima dati što više informacija o raznim aspektima života u vrtiću. Pri upisu također se vrši intervju koji ima za cilj prikupljanje što većeg broja bitnih informacija o djetetu, njegovom dosadašnjem razvoju i navikama te obitelji kao cjelini, što kasnije olakšava razumijevanje ponašanja i reakcija djeteta. To je također i prilika roditeljima da postave pitanja o svemu što ih zanima – o organizaciji i programu rada s djecom, pedagoškom i psihološkom pristupu i slično.

Kako pripremiti dijete za polazak u vrtić?

Priprema djece za vrtić prije svega ovisi o razvojnoj dobi i djetetovoj osobnosti.

Cilj pripreme za vrtić je djetetu unaprijed stvoriti što jasniju predodžbu o tome što ga očekuje te učiniti vrtić privlačnim ciljem kojemu se ono može veseliti.

Najčešće starija djeca, dobi od četiri godine nadalje, imaju veću potrebu za druženjem s drugom djecom, što onda vrtić čini privlačnijim. Također postoje razlike među djecom u načinu kako najčešće reagiraju na promjene – neka djeca u prvim godinama života na većinu promjena isprva reagiraju otporom, npr. isprva odbijaju svaku novu hranu, novu osobu i sl., što može biti indikator da će na taj način pristupiti i vrtiću. Druga pak djeca lako i radosno, „bez problema“ krenu u vrtić, a reakcija uslijedi nakon nekoliko dana ili tjedana, kad shvate da je to za stalno…

Prije polaska u vrtić:

  • U razgovoru upoznati dijete s promjenama koje ga očekuju, kako bi stvorilo što jasniji pojam o životu u vrtiću. Ukoliko su i roditelji sami pohađali vrtić mogu djetetu ispričati svoje uspomene iz tog razdoblja, a ujedno i razmisliti kako je sjećanje na vrtićke dane ostalo zabilježeno u njima. Jer ako roditelj ima pa makar i nesvjesno, negativan stav prema vrtiću, dijete će to osjetiti i to će se odraziti u njegovom/njezinom ponašanju.
  • Stvoriti jasnu vizualnu predodžbu vrtića – gledati slike i filmove o životu djece u vrtiću, prošetati do vrtića, razgledati igralište i to ne jednom već mnogo puta.
  • Igrati se „vrtića“, na igrovni način pomoći djetetu da unaprijed razvije strategije koje će mu olakšati snalaženje („Ako trebaš na WC – kako ćeš se obratiti teti da ti pomogne…“)
  • Vježbati odvajanje, npr. odvesti dijete na sat/dva u neku od igraonica i – samo ukoliko dijete na to pristane! – ostaviti ga samo isprva na 10 minuta, pa na 20 itd..
  • Pripremiti što će dijete ponijeti se sobom kao simboličku „poveznicu“ s roditeljskim domom (tzv. „prijelazni objekti“) – dragu igračku, sliku, slikovnicu. Priprema za vrtić Priprema za vrtić

U većini vrtića je praksa postupno „privikavanje“. Dakle, dijete prvih dana dolazi na kraće vrijeme na igranje, u prisutnosti roditelja. To razdoblje je važno kao prijelaz iz roditeljskog doma u vrtić te pruža roditeljima mogućnost upoznavanja i komunikacije s odgojiteljicama – dugo vremena će biti suradnici u odgoju djeteta i važno je da uzajamni prijenos informacija bude što potpuniji, kontakt što ugodniji.

Što nikako ne treba činiti:

Koristiti vrtić za zastrašivanje („Vidjet ćeš ti, tamo nećeš moći…“) – na bilo koji način!

„Prevariti“ dijete, npr. nastojati neopazice otići kad se ono zaigra… (bilo u igraonici, bilo ako ga ostavljate kod rodbine, prijatelja…). To kod djeteta za posljedicu može imati gubitak povjerenja zbog kojeg se više neće opustiti u igri, već stalno biti na oprezu i kasnije otežati prilagodbu na vrtić. Ako dijete mora negdje ostati bez roditelja, onda je važno da se roditelj oprosti od njega, kaže mu/joj kad će doći i onda se toga i drži. Djetetov plač i pobuna su prirodne emocionalne reakcije i valja ih kao takve i prihvatiti (pa i kad se nama kida srce što ih moramo ostaviti), a ne pokušati ih izbjeći zataškavanjem i neiskrenošću. Osnovne potrebe djeteta su potreba za sigurnošću i ljubavlju. Ništa ne poljulja dječji svijet više od roditelja koji ne daje jasne poruke, ne drži riječ. Priprema za vrtić

Ukratko – priprema za vrtić unosi vrtić u život djeteta i obitelji znatno prije negoli što dijete zaista krene. Vrtić se uz dobru pripremu počinje doživljavati kao nešto poznato i blisko, što će olakšati prijelaz u trenutku kad dijete krene u to novo poglavlje svojeg života.

mr.spec. Melita Stipančić, klinički psiholog

priprema za vrtić

Sharing is caring

Share on facebook
Share on twitter
Share on google
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email

Možda će vas zanimati: