Vječno je pitanje kada je najbolje započeti s dohranom dojenčadi. Na različitim krajevima zemaljske kugle različiti su pristupi toj problematici. Ovisno o kulturi i tradiciji te brojnim drugim zdravstvenim i socio-ekonomskim čimbenicima, dojenčad se u različito vrijeme upoznaje s različitim namirnicama.
Najnovije objave britanskih stručnjaka za zdravlje djece dovode u pitanje preporuke prema kojima se britanskim majkama savjetuje isključivo dojenje prvih 6 mjeseci djeteta. Prema njima, ekskluzivno dojenje prvih 6 mjeseci, i neupoznavanje sa ostalom hranom, možda nije uvijek u skladu sa najboljim interesima djece.
2001. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izdala je globalne preporuke prema kojima bi se djeca trebala isključivo dojiti tijekom prvih 6 mjeseci svojega života. Ove preporuke su se u Velikoj Britaniji počele slijediti tek 2003. a sada stručnjaci tvrde da te preporuke, iako imaju smisao u zemljama u razvoju gdje su ograničeni izvori čiste vode i sigurne hrane, možda nisu u najboljem interesu za djecu koja žive u modernom svijetu.
Naime, britanski stručnjaci smatraju da isključivo dojenje prvih 6 mjeseci možda ne osigurava adekvatnu količinu nutrijenata potrebnu djeci te dobe te smatraju da djeca mogu biti izložena povećanom riziku od anemije, celijakije te alergija na hranu. Također se “boje” da produženo isključivo dojenje može ugroziti upoznavanje sa novim okusima, posebice sa gorkim okusom koji može biti vrlo važan za kasnije prihvaćanje zelenog lisnatog povrća. To za posljedicu može imati razvoj nezdravih prehrambenih navika te pretilosti, smatraju stručnjaci.
No ipak, najnovija istraživanja istodobno otkrivaju kako nije uputno niti prerano uvođenje krute hrane u prehranu dojenčadi. Istraživanje provedeno u Dječjoj bolnici u Bostonu pokazalo je kako su djeca koja su počela dobivati čvrstu hranu prije nego što su navršila 4 mjeseca imala do 6 puta veći rizik za pretilost u dobi od 3 godine. U studiji provedenoj na 847 djece je utvrđeno i kako je prerano uvođenje čvrste hrane u prehranu bilo povezano s većim izgledima za pretilost samo kod beba koje nisu bile dojene. U časopisu Pediatrics gdje je studija objavljena, stoji i kako rano usvojene prehrambene navike imaju veliki utjecaj na prehranu i tjelesnu masu sve do odrasle dobi.
Stoga američki stručnjaci preporučuju uvođenje čvrste hrane u prehranu u dobi od 4 do 6 mjeseci, a pritom se preporučuje se i izbjegavanje hrane s visokim udjelom masti i šećera, a kao poželjne prve namirnice navode se žitarice i povrće.
Debljina u najranijoj dobi nije poželjna i zbog rizika od usporenog motoričkog razvoja. Naime, najnovije istraživanje s tog područja ukazuje kako kod dojenčadi s prevelikom tjelesnom masom dolazi do kasnijeg razvoja uobičajenih motoričkih sposobnosti. U istraživanju provedenom na Sveučilištu North Carolina sudjelovalo je 215 djece mlađe od 18 mjeseci. Pokazalo se kako 20% dojenčadi s prevelikom tjelesnom masom ima poteškoća s 21 testiranom aktivnošću uobičajenom za djecu te dobi – primjerice mirnim sjedenjem u trajanju od 30 sekundi, stoji u časopisu Journal of Pediatrics. Znanstvenici upozoravaju kako suvišni kilogrami u tako ranoj dobi mogu dovesti do odgađanja razvoja motoričkih sposobnosti i u predškolskoj dobi.
Što prvo uvoditi u prehranu dojančadi?
O prvoj hrani koja se uvodi u prehranu dojenčadi uvijek se vode polemike, međutim, u našim je krajevima već uvriježeno uvođenje prilagođenih žitnih pahuljica, najčešće rižinih. Pedijatri preporučaju da sa uvođenjem namirnica na bazi žitarica treba započeti između 4. i 6. mjeseca života djeteta.
Istraživanje provedeno prije nekoliko godina ukazalo je kako prerano uvođenje žitarica u prehranu dojenčadi, jednako kao i prekasno uvođenje, može dodatno povećati šanse za razvoj dijabetesa kod djece koja su već izložena riziku od razvoja bolesti.
Objavljeni su rezultati dviju studija koje su proučavale novorođenčad koja je već, usljed genetičkih predispozicija, bila izložena povećanom riziku od razvoja juvenilnog dijabetesa. U studijama je uspoređivana veza između vremena uvođenja žitarica sa razvojem antitijela koji ponekad prethode razvoju juvenilnog dijabetesa.
Istraživači sa Sveučilišta u Coloradu dokazali su da uvođenje žitarica u prehranu dojenčadi prije preporučenog vremana učetvorostručuje rizik za razvoj dijabetesa, a uvođenje nakon preporučenog vremena upeterostručuje spomenuti rizik. Ova studija obuhvatila je 1183 djece koja su praćena do svoje četvrte godine.
Druga studija, provedena na sveučilištu u Munchen-u, uključila je 1610 djece koja su praćena šest godina. Ova studija pokazala je rezultate slične prethodnoj kada se radilo o uvođenju hrane prije 4 mjeseca života dojenčeta, no prema rezultatima njemačkih istraživača, rizik za razvoj dijabetesa povećavale su samo namirnice koje sadrže gluten.
Uzmemo li u obzir rezultate studija koji se objavljuju, čini se kako su preporuke za početak dohrane u razdoblju od navršenih četiri do šest mjeseci života ispravne. Dakle, nije dobro ni previše žuriti s dohranom, ali nema potrebe niti predugo čekati.
Dohrana – prvi susret s „pravom“ hranom
Nakon četiri ili više mjeseci hranjenja isključivo majčinim mlijekom dolazi razdoblje uvođenja novih namirnica. Idealan period za uvođenje krute hrane je u dobi od 4 do 6 mjeseci života. Do tada se davanje krute hrane – osim neprobavljivim, smatra i rizičnim; zbog nemogućnosti gutanja postoji opasnost od udisanja hrane, odnosno ulaska u dišne puteve.
Ne postoji neki poseban datum koji treba odrediti za uvođenje kašastih nemliječnih obroka. Ipak, definiran je vremenski interval u kojemu će većina zdave dojenčadi moći prihvatiti dohranu, a to je između navršenih 16 i 25 tjedana života. Dojenče stoga ne bi smjelo započeti s dohranom prije 17. tjedna, a sva bi zdrava djeca već morala biti na dohrani u dobi od 26 tjedana života.
Ako je dijete spremno za krutu hranu dodatno će ukazati sljedeće:
- Zanima se za hranu koju jedu roditelji
- Zadržava u potpunosti hranu u ustima
- Guta hranu bez kapanja i pljuckanja
- Želi sve više mlijeka ili postaje nezadovoljno unosom samo mlijeka
Nema stogih uputa kojom vrstom hrane započeti dohranu jer to u velikoj mjeri ovisi o tradicijskim navikama pojedinog podneblja. U zemljama Zapadne Europe prve se kašice pripremaju od mlijeka i žitarica – primjerice pahuljica od kukuruza i riže, a u našim se krajevima tradicionalno započinje voćnom kašicom od jabuke, kruške ili banane. Valja naglasiti da nije toliko bitno započinje li dohrana voćem, žitaricama ili povrćem. Ipak, postoji teorija da je uputno započeti dohranu s manje slatkim namirnicama kako se dijete ne bi od početka navikavalo na sladak okus, stoga neki roditelji i pedijatri prednost daju povrću poput mrkve, buće, krumpira ili rižinim pahuljicama.
Hrana koja se uvodi treba biti ukusna, lako probavljiva, niske alergenosti i treba se uvoditi postupno – namirnicu po namirnicu, kako bi se mogla uočiti eventualna intolerancija ili alergija na nju. Optimalan razmak između dvije nove namirnice je tri dana, odnosno dvije nove namirnice tjedno.
Nakon navršenog šestog mjeseca, uz krutu hranu koja se postupno uvodi, dojenče treba dnevno unijeti oko 500 mL mlijeka. Preporučuje se nastavak dojenja, a ako nije dostupno te potrebe treba zadovoljiti dojenačkim mliječnim pripravkom obogaćenim željezom. Stav krovnih udruženja koja se bave prehranom djece je da se kravlje mlijeko može uvoditi u prehranu tek nakon prvog rođendana.
Meso se uvodi u prehranu dojenčeta nakon navršenog 7. mjeseca života. Isprva kao mesna juha koja se miješa s povrćem, tjesteninom i žitaricama, a poslije kao pasirano i usitnjeno meso. Mlado, nemasno pileće, pureće meso, potom kunić i mlada janjetina i teletina najbolji su izbor za početak. Bijela riba, tamno meso peradi i junetina daju se od 8. mjeseca života, a plava riba, svinjetina i suhomesnati proizvodi uglavnom ne prije prvog rođendana.
Od osmog mjeseca života u prehranu se uvode fermentirani mliječni proizvodi poput jogurta, kiselog mlijeka, acidofila. Dostupni su i proizvodi na bazi jogurta koji su prilagođeni djeci te predstavljaju dobar izvor bjelančevina, kalcija, magnezija i vitamina B2.
Bitno je pripaziti na sadržaj soli u hrani, odnosno izbjegavati onu hranu koja njome obiluje. Dugotrajna konzumacija pretjeranih količina soli može negativno utjecati na vrijednosti krvnog tlaka, osobito u situacijama kada je zabilježena hipertenzija u obiteljskoj anamnezi.
Nije rijetkost da dijete odbija novouvedenu hranu. Taj fenomen naziva se “neofobija” (strah od novog). Mnoga dojenčad isprva ne prihvaća novu hranu pa je uobičajeno da se ona isprobava najmanje četiri, pet ili više puta prije nego ju dojenče prihvati. Nerijetko se događa i da se promijeni afinitet prema hrani – s 5 mjeseci dojenče kategorički odbija neku namirnicu, a već sa 8 mjeseci je u potpunosti prihvaća. Zato treba ustrajati i nuditi hranu na zabavan način kako bi se dijete animiralo i motiviralo.
Djeca vole kreativnost pa je poželjno “poigrati” se s hranom kako bi ih se što bolje motiviralo, odnosno zainteresiralo za ciljanu hranu. Jedna od ideja je poslužiti kuhanu brokulu umočenu u neki ukusni umak ili napraviti pire od povrća. Djeca vole i različite oblike, posebice kuglice, pa je koristan trik raditi kuglice od kuhanih žitarica ili popečke od povrća. Dobar mamac je i kolač od mrkve.
Dr.sc. Darija Vranešić Bender, nutricionistkinja
Vitaminoteka – Zagreb
Jeste li znali da Nestlé tekući NAN sadrži optimalnu količinu hranjivih tvari koja je potrebna dojenčadi i maloj djeci u određenoj dobi, a koja uz raznoliku prehranu trebaju i mlijeko visoke kvalitete. Njihovo praktično pakiranje omogućuje roditeljima da ponude svojoj djeci hranjiv i ukusan obrok u svakom trenutku: dovoljno ga je preliti iz tetrapak pakiranja u bočicu ili šalicu za hranjenje te poslužiti sobne temperature! Može poslužiti kao dobra osnova za pripremu drugih obroka (primjerice žitne kašice).
Više informacija pogledajte ovdje.
