U našoj je kulturi pojam poslušnosti usko vezan uz djetinjstvo i djecu. Biti dobar i poslušan krilatica je pod kojom su se odgajale brojne generacije, no, što zapravo znači „biti poslušan“? Zasigurno je važno da dijete posluša odraslog u situacijama kad bi drukčije ponašanje moglo imati neugodne, a možda i opasne posljedice, no često se od djece zahtijeva poslušnost u situacijama i iz razloga koje je teško objasniti, što dolazi do izražaja u izjavama poput „Moraš to učiniti jer JA tako kažem!“ neposlušno dijete
Tijekom djetetovog razvoja javljaju se pojedina razdoblja buntovnog ponašanja, kad dijete na sve savjete i zahtjeve prvo kaže „Ne!“. Kao posljedicu toga odrasli ga često proglašavaju „neposlušnim“. Prvo takvo razdoblje obično se javlja negdje oko druge godine te ponovo oko treće godine života. Razvojni zadatak koji dijete tim svladava jest upoznavanje vlastitih i tuđih granica, iskušavanje vlastite snage… Kako bi moglo naučiti gdje su i koje su granice kad se ne bi više puta sudaralo s njima? Kako bi bez pokušaja provođenja vlastite volje razvijalo snagu volje i upornost, osobine koje se kod odraslih i te kako cijene? neposlušno dijete
Dijete prije svega uči po modelu – ako želimo da ono sluša, moramo mi, kao odrasli, pokazati kako se to radi. Pitajmo se, dakle, koliko mi zaista slušamo svoje dijete, da li ga i mi „poslušamo“ kad je to u skladu sa situacijom (a da se pritom ne radi o „popuštanju“ jer smo izmoreni bitkom). Ako dalje slijedimo tu nit dolazimo do pitanja koliko mi kao odrasli slušamo i poslušamo jedni druge, što nas dovodi do teme o obazrivosti i međusobnom uvažavanju kao vrijednosti koje su u ovo naše vrijeme pomalo zaboravljene. neposlušno dijete
Slijedi nekoliko komunikacijskih preporuka koje mogu pomoći da dijete lakše primi poruku koju mu želimo prenijeti:
MALI BROJ JASNIH, POZITIVNO FORMULIRANIH ZAHTJEVA!
Ako u istoj rečenici izgovorimo više različitih zahtjeva dječji mozak ih ne može na odgovarajući način razumjeti. Dakle, kratke i razumljivo formulirane rečenice! Ako dijete prima previše naredbi koje bi moralo poslušati u jednom trenutku je preopterećeno i onda više ne „sluša“ uopće…
Potreba za pozitivnom formulacijom također je usko vezana uz funkcioniranje našeg mozga i našeg nesvjesnog – nesvjesno ne prepoznaje negaciju i tako iz „nemoj pljuskati po vodi“ nastane slika „pljuskanja po vodi“ i dijete taj zahtjev rado posluša… Dakle, umjesto „ne hodaj po travi“ radije „hodaj po puteljku!“ neposlušno dijete
BITI SVJESNI ZBOG ČEGA OD DJETETA ZAHTJEVAMO POSLUŠNOST
Kome je i koliko to zaista važno? Da li zato što smatramo kako je to važno za njegovo/njezino dobro, radi li se o automatskom zahtjevu koji postavljamo bez puno razmišljanja ili kako bismo ojačali svoju moć? Zahtjeve koje zaista smatramo važnim prenijet ćemo na konkretan način, što dijete prepoznaje i lakše prima.
Granice koje odrasli postavljaju djetetu su važne i djetetu pružaju osjećaj sigurnosti, ako su smislene, jasne i dosljedno prenesene većina djece će ih prihvatiti i poštivati.
mr.spec. Melita Stipančić, klinički psiholog
