Nastupanjem dugo iščekivanog 34. tjedna trudnoće trudnice mogu odahnuti jer strah od prijevremenog porođaja i svih problema koje nedonošenost nosi sa sobom, tada postaje znatno manji. Ako sada porođaj doista može nastupiti bez većih komplikacija za dijete, zašto onda moramo čekati još 6 tjedana? Zašto su za fetus i novorođenče važni posljednji tjedni provedeni u majčinoj utrobi?
Tada se gotovo potpuno razvijen plod intenzivno priprema za neposredne trenutke nakon porođaja. Neposredno nakon porođaja nastupa zahtjevni proces prilagodbe na život izvan majčine utrobe koji traje oko 2 dana. Zato kod djece rođene od 34. do 37. tjedna trudnoće, koja se nazivaju ”kasna nedonoščad”, prilagodba može biti otežana i produljena, a ponekad i komplicirana.
Ako se radi o inače zdravoj trudnici, bez drugih rizičnih faktora i komplikacija u trudnoći, onda možemo očekivati da će uspostava i održavanje disanja kod nedonoščeta od 34 . tjedna trudnoće, teći bez većih komplikacija i neće zahtijevati nikakve intervencije.
Medicinski udžbenici uče nas da plod u zadnjim tjednima trudnoće ubrzano nakuplja masno tkivo koje ima iznimno važnu funkciju za novorođenče u prvim satima. U prirodi sve je savršeno podešeno i sve ima smisao. Dijete u majčinoj utrobi okruženo je toplinom i hranjeno stalnim dotokom kroz pupkovinu. Neviđeni životni luksuz! Porođajem, golo i mokro doživljava najprije temperaturni šok gdje iz okoline s 37°C dolazi na sobnu temperaturu od, pretpostavimo, idealnih 25°C. Iznimno je važno posušiti novorođenče i čim prije ga staviti majci ili ocu u naručje tzv. koža-na-kožu pristup ili umotati dijete. Različite zdravstvene ustanove imaju različite, jednako djelotvorne pristupe. Pristup koža-na-kožu poseban je jer iskorištava toplinu tijela roditelja za grijanje djeteta, poput grijanog krevetića podešenog na 36,6 °C. Bez takve pomoći, novorođenče rođeno u terminu neće moći održati svoju tjelesnu temperaturu iznad 36,6 °C. Kasno nedonošče, bez dostatnih zaliha masnog tkiva, puno je podložnije pothlađivanju i to je jedna naoko bezazlena komplikacija u prvim satima života. Međutim, pothlađeno novorođenče ima otežanu i produljenu prilagodbu koja se, ako se ne reagira na vrijeme, može teško komplicirati. Nezrelija nedonoščad bez iznimke treba inkubator za održavanje tjelesne temperature, ali kasna nedonoščad obično ne treba više nego grijani krevetić tijekom prvih nekoliko dana.
Osim temperaturnog šoka, porođajem i podvezivanjem pupčane vrpce prekinut je stalni dotok hranjivih tvari pa masno tkivo i zalihe šećera u jetri osiguravaju potrebnu energiju dok se novorođenče ne počne hraniti. Kasna nedonoščad koja raspolaže manjim zalihama energije, često ima problema s održavanjem normalne razine šećera u krvi. Brojne studije pokazuju da učestale hipoglikemije tj. nedovoljna količina šećera u krvi novorođenčeta ostavlja posljedice na razvoj mozga što je ponajviše vidljivo u kognitivnim smetnjama kasnije u školskoj dobi. Postojeće zalihe energije kod nedonoščadi brzo se potroše u procesu prilagodbe; na ubrzano i ponekad otežano disanje i na održavanje tjelesne temperature, ako dijete nije adekvatno zbrinuto. Zato, osim pažljivog mjerenja tjelesne temperature, kod kasne novorođenčadi mora se često kontrolirati šećer u krvi dok se ne uspostavi dojenje ili se dijete ne počne hraniti mliječnom formulom. Uspostava dojenja kod nedonoščadi zahtijeva strpljenje i majki i medicinskog osoblja. Dojenje je precizno koordiniran akt sisanja, gutanja i disanja i osim toga nije mehanički nimalo lak proces. Još uvijek nezrelo novorođenče može imati poteškoće koordiniranja sisanja i disanja. Za razliku od terminskog novorođenčeta, kasna nedonoščad ima i manje masne jastučiće na obrazima koji pomažu u stvaranju vakuuma kod sisanja pa se tako brže umaraju na prsima i ne posisaju dovoljnu količinu mlijeka. Sve to ne bi smjelo ni najmanje obeshrabriti u nastojanju da se kod nedonoščeta uspostavi dojenje, najbolja prehrana za dijete. Medicinski timovi imaju svoje, ponekad različite, ali učinkovite pristupe u nastojanju kako po potrebi dohraniti nedonošče i pomoći uspostavu dojenja. Kod uspostave dojenja nedonoščeta, volja je najvažniji faktor.
Četvrta komplikacija koju gotovo redovito nalazimo kod kasne nedonoščadi je novorođenačka žutica zbog nedovoljno zrele jetrene funkcije. U slučaju žutice, dijete će se liječiti u najvećem broju slučajeva fototerapijom i potpuno oporaviti kroz nekoliko dana.
Kad roda ipak urani nekoliko tjedana, majke moraju računati da će u bolnici ostati malo duže i da će strpljenje biti njihov najbolji prijatelj u tim danima. Važno je naglasiti da je sve nabrojene komplikacije kasne nedonoščadi moguće spriječiti i uspješno liječiti, a ključ uspjeha je adekvatno zbrinjavanje po porođaju i budni nadzor u prvih nekoliko dana.
dr.med., spec. pedijatar Nikica Tomašić
Dječja bolnica Astrid Lindgren, Stockholm
